Novo jutro. Aurora je ishitala iz kreveta da se još jednom uvijeri da su jučerašnji događaji istiniti. Njoj se nisu događale pretjerano zanimljive stvari u životu, to da su njezini memoari oživjeli je jedna od zastrašujuće zanimljivih stvari koje se događaju u posljednje vrijeme. Ostalo je toliko pitanja, više nego odgovora. "Kako komunicirati s tom mlađom verzijom sebe?" je jedno od važnijih pitanja koje su joj se motale po glavi. Sve je tako novo, sviježe i uzbudljivo, gotovo je mogla opipati vlastito uzbuđenje i osjećaj novine koji još nije znala opisati, ali svakako je bio tu. Sada se je trebala držati tog osjećaja jače nego ikada. Zubima ako treba. Uzela je bilježnicu i počela listati i na vlastito iznenađenje, ondje je bila. Poezija koju joj je ostavila Amor, i to s dobrim naslovom. "Znači i ona je osjetila onaj impuls, senzaciju, viziju, sve u jednom, štoviše, voli postavljati puno pitanja, poput mene" - zaključila je iz pročitanog i kratko se nasmijala na njezono prvo pitanje o njezinoj super-moći; otvaranje portala. Je, učinila je to i za momka koji će joj uskoro ući u život, samo njezina ljubavna priča nije imala sretan završetak. Pomalo se ježila od priča koje nemaju sretan završetak, možda je Amor moja prilika za upravo to, sretan završetak. Ili još sretniji početak? Sve ima svoj kraj i početak, to ju je pomalo izluđivalo. Smisao u besmislu. A onda bi shvatila da je to sve produkt njezina pretjeranog razmišljanja koje ju sputava u gotovo svemu što bi pokušala napraviti. I nekako, Amor je to osjetila iz samo jednog iskustva dok se pitala o njoj jer njezina vizija je bila djeljena. Trenutak koji su podjelile je bio itekako stvaran za obje i otkrivao je više nego što je Aurora bila spremna priznati. Tko bi rekao da mlađa verzija tebe može biti mudrija u nošenju sa životnim situacijama bolje? Dok je samo sjedila šokirana vlastitim otkrićima, oko Aurore se počeo stvarati već poznati osjećaj čekanja da bude spremna za komunikaciju i prvo pitanje. Točno je znala da je Anđeo Božja Tajna u blizini, ime mu je Raziel, i čeka da ona otvori konverzaciju prvim pitanjem.

Još otkako je bila dijete, Aurora je bila fascinirana energijom koju vidi oko biljaka, životinja, ali i ljudi, fascinirana maglicama svijetlosti i raznolikođću boja u kojima ljudi žive, a činilo se da nisu pretjerano svijesni toga. Ili kao da ih nije briga. u svakom slučaju, Aurora je mislila da svi to mogu. Vidjeti. Znati. Čuti. Osjetiti. U istom trenutku, gotovo sve od navedenog, baš poput nje. Nije razumjela svoju posebnost, mislial je da je baš poput svih.

"Koju šalu danas kreiramo? Nadam se da neće biti okrutna." - Raziel je postao nestrpljiv.

"Okrutnost mojih šala proizlazi iz činjenice da ih u početku ni ja ne razumijem. I iz ranjivosti i nevinosti. Ali većinom iz nerazumjevanja. A žudim za smijehom. Kako da dobro nasmijem samu sebe? Evo, želim takvu šalu ispričati danas. Imam osjećaj da su jučerašnju svi dugo čekali, pogotovo onu o šamanima. Možda bih danas trebala pisati o Velikom Vijeću Šamana i kako sam ih pronašla"